Vrijeme ne postoji

Rekao sam: „Vaši satovi mjere vrijeme vrlo precizno“, na što su mi odgovorili: „ Naši satovi ne mjere vrijeme“. Pomislio sam, to je vrlo skromno od njih. Ali, rekli su: „Ne, vrijeme je definisano da bude ono što mjere naši satovi“. Oni definišu standard vremena za planetu – vrijeme je definisano brojem otkucaja njihovih satova.



Niko nije bolje zabilježio trag vremena od Ferenca Krausza. On je u svojoj laboratoriji na Institutu kvantne optike Max Planck u Garchingu (Njemačka) zabilježio najkraće vremenske intervale koji su ikad posmatrani. Uz pomoć ultraljubičastih laserskih impulsa uhvatio je vrlo kratke kvantne preskoke elektrona sa atoma. Događaj je trajao svega 100 atosekundi. Za usporedbu, 100 atosekundi prema jednoj sekndi je kao jedna sekunda prema 300 miliona godina. Međutim, čak i Krausz radi daleko od „granice vremena“.

Postoji vremensko područje koje se naziva Planckova skala, gdje čak i atosekunde traju kao eoni. To je na granici poznate fizike, područje gdje su udaljenosti i intervali toliko kratki da se počinju rušiti koncepti vremena i prostora. Planckovo vrijeme, najmanja jedinica vremena koja ima neko fizikalno značenje, isnosi 10 na -43 sekundi, što je manje od trilionitog dijela trilionitinke atosekunde. Iza toga? Tempus incognito, barem za sada. Pokušaji razumijevanja vremenskih intervala ispod Planckove skale vode do jako čudnih stanja stvari u fizici. Ukratko, problem je što vrijeme možda ne postoji na najfundamentalnijem nivou fizičke stvarnosti. Ako je to slučaj, šta je onda vrijeme i zbog čega je ono tako očigledno i prisutno u našem iskustvu?

„Značenje vremena postalo je vrlo problematično u savremenoj fizici“, rekao je Simon Saunders, filozof i fizičar na Univerzitetu u Oxfordu. Problem sa vremenom započeo je u prethodnom stoljeću, kada je Einsteinova specijalna i opća teorija relativnosti uništila pojam vremena kao univerzalne konstante. Jedna posljedica toga je da prošlost, sadašnjost i budućnost nisu apsolutni. Einsteinove teorije otvorile su procjepe u fizici, jer zakoni opće relativnosti, koji opisuju gravitaciju i složenu strukturu svemira) izgledaju neusaglašeni sa zakonima kvantne fizike. Prije 40-tak godina, slavni fizičar John Wheeler, tada u Princetonu, i kasnije Bryce DeWitt, tada na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini, razvili su neobičnu jednadžbu koja daje mogući radni okvir za ujedinjenje relativnosti i kvantne mehanike. Međutim, Wheeler-DeWittova jednadžba uvijek je bila kontraverzna, dijelom zbog toga što daje preokret u našem razumijevanju vremena. „Pokazuje se da vrijeme jednostavno nestaje iz Wheeler-DeWittove jednadžbe“, rekao je Carlo Rovelli, fizičar na Univerzitetu u Marseju (Francuska). „To je pitanje koje zbunjuje mnoge teoretičare. Možda je najbolji način razmišljanja o kvantnoj stvarnosti taj da se odustane od zapisivanja vremena – da fundamentalni opis svemira mora biti bez vremena“. Još niko nije uspio pomoću Wheeler-DeWittove jednadžbe integrisati kvantnu teoriju sa općom relativnošću. Štaviše, nekolicina fizičara, uključujući Rovellia, vjeruju da će uspješni povezivač ova dva glavna dijela fizike 20.-og stoljeća neizbježno opisati univerzum u kojem nema vremena.

Zakoni fizike ne objašnjavaju zbog čega vrijeme uvijek protiče prema budućnosti. Svi zakoni (Newtonovi, Einsteinovi ili kvantni) jednako bi dobro važili ako bi vrijeme teklo unazad. Za sada možemo reći da je vrijeme jednosmjerni proces, nikada se ne preokreće, iako to ne zabranjuje ni jedan zakon. „Misteriozno je zbog čega imamo takvu strijelu vremena“, rekao je Seth Lloyd, inženjer kvantne mehanike na MIT-u. „Obično objašnjenje ovoga je sljedeće: da bi ste odredili šta se događa u sistemu, ne samo da morate odrediti fizikalne zakone, nego morate postaviti i neke početne ili krajnje uslove.“

Majka svih početnih uslova bio je Veliki Prasak. Fizičari vjeruju da je svemir započeo kao veoma jednostavna, izrazito kompaktna lopta energije. Dok se svemir širi, on postaje sve složeniji i neuređeniji. Posmatrajući sa tog gledišta, vrijeme ne postoji izvan svemira, ni jedan sat ne kuca izvan svemira. Mnogi od nas razmišljaju poput Newtona: „Apsolutno, istinito i matematičko vrijeme po svojoj prirodi teče ravnomjerno bez obzira na vanjske faktore“. Međutim, Einstein je pokazao da je vrijeme tkanina svemira. Suprotno Newtonovom uvjerenju, naši satovi ne mjere nešto što je nezavisno od svemira. „Zapravo“, kaže Lloyd, „satovi uopće ne mjere vrijeme“. „Nedavno sam bio u Nacionalnom Institutu standarda i tehnologije u Boulderu“, kaže Lloyd. INIST je vladina laboratorija u kojoj se nalazi atomski sat koji određuje standard vremena. Rekao sam: „Vaši satovi mjere vrijeme vrlo precizno“, na što su mi odgovorili: „ Naši satovi ne mjere vrijeme“. Pomislio sam, wow, to je vrlo skromno od njih. Ali, rekli su: „Ne, vrijeme je definisano da bude ono što mjere naši satovi“. Oni definišu standard vremena za planetu – vrijeme je definisano brojem otkucaja njihovih satova. Rovelli, sljedbenik teorije bezvremenskog svemira, smatra da u NIT-u imaju pravo. Štaviše, njihovo gledite slaže se sa Wheeler-DeWittovom jednadžbom. Nikada stvarno ne vidimo vrijeme, vidimo samo satove. Ako kažete da se ovaj objekt kreće, ono što stvarno mislite je da je ovaj objekt ovdje dok je kazaljka vašeg sata ovdje. Kažemo da mjerimo vrijeme satovima, ali vidimo samo kazaljke satova, a ne vrijeme. Kazaljke su fizikalna varijabla kao i svaka druga. „Ono što se dešava sa Wheeler-DeWittovom jednadžbom je to da moramo zaustaviti ovu igru. Umjesto uvođenja fiktivne varijable – vremena, koje nije opservabilno, trebali bismo samo opisati međusobnu povezanost varijabli.

Pitanje je da li je vrijeme temeljna osobina realnosti ili samo makroskopsko pojavljivanje stvari. Ja bih rekao da je to samo makroskopski efekt. Ne postoji fizikalna teorija koja potpuno opisuje kako svemir izgleda ispod Planckove skale. Ako fizičari ikad uspiju ujediniti kvantnu teoriju i opću relativnost, prostor i vrijeme će biti opisani nekom promijenjenom verzijom kvantne mehanike. U takvoj teoriji, prostor i vrijeme neće više biti glatki i neprekidni, nego će se sastojati od diskretnih dijelova – kvanata (u žarnogu fizike) – kao što se svjetlost sastoji od pojedinačnih nosilaca energije – fotona. To bi bili gradivni elementi prostora i vremena. Nije lako zamisliti prostor i vrijeme da su sačinjeni od nečeg drugog. Gdje bi drugo komponente prostora i vremena postojale ako ne u prostoru i vremenu? Kao što Rovelli objašnjava, u kvantnoj mehanici sve čestice materije i energije mogu biti opisane i kao valovi, a valovi imaju neobičnu osobinu: beskonačan broj njih može postojati na istom mjestu. Ako se jednog dana pokaže da se prostor i vrijeme sastoje od kvanata, svi kvanti bi mogli egzistirati zajedno u jednoj bezdimenzionoj tački.

Einstein je pronašao ohrabrenje u svom revolucionarnom shvatanju vremena. U martu 1955. godine, kada je umro njegov veliki prijatelj Michele Bosso, napisao je pismo njegovoj porodici: „Sada je on napustio ovaj čudni svijet malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas, koji vjeruju u fiziku, znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglavo istrajna iluzija“. Einsteinovi zapisi iz 1905. godine iznenada su promijenili shvatanje ljudi o prostor-vremenu. Sada je ponovo slična situacija. Kada se slegne prašina, vrijeme, ma šta ono bilo, moglo bi se ispostaviti da je čudnije i iluzornije nego što je Einstein mogao zamisliti.

Edward Leedskalnin - Koralni Dvorac

Koralni Dvorac, antigravitacija i levitacija

Čovjek po imenu Edward Leedskalnin je u Južnoj Floridi svojevremeno izgradio Koralni Dvorac dvorac (Coral Castle) od kamenih blokova, od kojih su neki bili teški i do 28 tona. On je to uradio sam i bez ikakvih tehničkih pomagala.
(Onaj hram u Balbeku, Liban, imao je neke kamene blokove težine preko hiljadu tona!? Ni dan danas ne postoji tehnologija koja bi bila u stanju rezati i transportovati tolike blokove.)

Leedskalnin je još 40-tih godina napisao nekoliko brošura gdje se bavio magnetnim strujama. Tu je opisivao razne eksperimente koje je izvodio uz pomoć magneta koje je sam pravio od elektroda za varenje, čelične žice i automobilskog akumlatora.
On je proveo neko vrijeme u Egiptu proučavajući piramide i kad se vratio u Ameriku tvrdio je da zna kako su one bile građene a to znanje je i demonstrirao gradnjom ovog dvorca, međutim, on ga je sagradio sam i bez svjedoka. Tvrdio je da ukoliko otkrije tajnu nekome, vladini agenti će odmah likvidirati i njega i onoga kome je otkrio tajnu, što vjerovatno nije bilo daleko od istine.

Edward ne samo da je sagradio taj dvorac, on ga je za veoma kratko vrijeme i premjestio sa jedne lokacije na drugu, jer je imao neke probleme sa vlastima u vezi zemljišta. Niko takođe nije vidjeo kako je on te blokove od par desetina tona premještao. Navodno kad bi mu predveče došao kamion, on bi slao vozaća kući, a kad ovaj dođe ujutro, kamion je bio već natovaren. Tako je bilo i sa istovaranjem tih blokova.

Čak ni svom najboljem prijatelju koji se zvao Henry, Edward nije htjeo da oda tajnu. Henry je jednom prilikom rekao da je najčudnije bilo to što na mjestu gdje je Edward rezao te blokove nisu ostajali nikakvi tragovi kamene prašine, koja se normalno pojavljuje kod rezanja kamena. Henry je navodno bio jedina osoba koju je ovaj puštao u unutrašnjost dvorca. On kaže da je Edward imao od namještaja samo jedan krevet u obliku KOLIJEVKE (mogao se ljuljati!), drveni sto koji je bio prekriven mrežom koja je navodno štitila hranu od insekata (nije imao frižider) i jednu drvenu stolicu. Ono što je najčudnije, sa plafona je visila i jedna pilotska stolica (uzeta iz nekog aviona) na kojoj je još uvijek bio sigurnosni pojas, i u kojoj se on vjerovatno ROTIRAO.

Možda je tajna u toj stolici, odnosno, - rotaciji?!

Edward je dosta pisao o tzv. kuglastim magnetima, tj. magnetima u obliku kugle koji su mogli da mijenjaju polove na bilo koju tačku te kugle. Pominjao je i vezu između magnetizacije (sjever-jug) ‘štapićastih’ magneta i latitude Zemlje. Sjever i jug su posebne magnetne struje, koje se kreću “protiv drugih” kovitlajući se u smijeru kazaljke na satu (dekstrorotarni heliksi). U jednoj svojoj brošuri on je rekao:

“Magneti su kosmička sila koja drži Zemlju i sve na njoj. Ja imam jedan generator koji proizvodi niske struje iz vazduha bez korištenja ikakvih magneta. Prirodan put za magnete sjevernog pola, na sjevernoj hemisferi, je da idu prema dole a magneti sa južnog pola idu prema gore. Kada magneti izviru iz sredine zemlje, u momentu kada se sretnu s nekim objektom, oni ga ‘okupiraju’ uzimajući u obzir da u svakom objektu postoje obe vrste ovih magneta.”

(Edwardovu terminologiju ne treba uzimati bukvalno, tj. moramo je shvatati u kontekstu činjenice da on nije imao nikakvo klasično školsko, odnosno, stručno obrazovanje tj. bio je nešto kao “sam svoj učenik i majstor”. Vjerovatno je zato i uspjeo da sazna neke suštinske stvari jer je izbjegao proces ‘ispiranja mozga’ kojem smo svi mi podvrgnuti kroz klasični obrazovni sistem?!)

Sada se postavlja pitanje da li je to bio taj “generator” koji je prozvodio ‘struju’ iz vazduha? (Edward je bio – rotor?). Izgleda da je dužina lanca na kojoj je stolica visila takođe bitna da se ostvari određen broj okretaja u minuti?! Čak i kod radiestezije dužina kanapa na kome je visak je veoma bitna.
Na primjer, prof. Lethbridge je tvrdio da je uz pomoć viska dužine kanapa preko 40 inca mogao da određuje ‘stvari’ u drugoj dimenziji a do 40 inča, visak je radio na frekvencijama materija u 3D. Recimo, na dužini kanapa od 20 inča, on je određivao prisustvo srebra itd. ?!

Iz nekih novijih naučnih radova može se saznati da aplikacija magnetnog polja izaziva kretanje u “nemagnetnim zidovima materijala” što dovodi do emitovanja jedne ‘elastične energije’. Radi se o proizvodnji zvuka kao odgovor na djelovanje magnetnog polja.
Da li je Leedskalnin rotirajući se određenom frekvencijom stvarao unutar sebe određenu energiju koja ga je povezivala sa jednom drugom oblasti postojanja što je onda dovodilo do pojave “magneto-akustične emisije”. Da li je on proizvodio zvuk određenih frekvencija koji mu je omogućavao da pomijera ogromne kamene blokove.
Da li zvuk emitovan iz jedne bezvremenske dimenzije (koju čovjek možda može na neki način da dosegne), i pravilno usmjeren na kamene blokove, može da ima dejstvo na gravitaciju?

Čini se da su stari narodi i civilizacije (koje nama, uzged rečeno, naučnici i istoričari predstavljaju kao divljake) još davno savladali gravitaciju. Ta znanja vjerovatno potiću još iz vremena Atlantide?! Da li ćemo i mi stići, u ovom “krugu,” da saznamo nešto više o tome?

Edward, blocs, de pierre, aimant, sans doute, apparemment, ont prétendu savoir, le château, l'un, cordons, Henry, Inch, Leedskalnin, Secret, Coral Castle et l'homme anti-gravité du nom d'Edward Leedskalnin en Floride du Sud une fois construit le Château de Corail.

Edward, Blöcke, Stein, Magnet, wahrscheinlich, es scheint, behauptet zu wissen, Burg ein, Schnüre, Henry, Zoll, Leedskalnin, Secret, Coral Castle und Antigravitation Mann namens Edward Leedskalnin in Süd-Florida einmal gebaut Coral Castle.

Эдвард, блоки, камень, магнит, вероятно, по-видимому, утверждал, что знает, замок, один, шнуры, Генри, дюйм, Лидскалнин, секретно, Коралловый замок и антигравитации человек по имени Эдвард Лидскалнин в Южной Флориде раз построен Коралловый Замок.

إدوارد، وكتل ، ستون، المغناطيس، على الارجح ، على ما يبدو ، وادعى أن تعرف، والقلعة ، واحد، والحبال، هنري، بوصة، ، سرا ، المرجان القلعة ورجل يدعى إدوارد مضاد الجاذبية في جنوب فلوريدا بني مرة واحدة قلعة المرجان

TAJNE PIRAMIDA

Piramide kriju tajne, tko ih je gradio, kad, koja im je svrha...?

Možda nema tajni, ako prihvatimo da je istina sve kako tvrde Egiptolozi, no ipak ostaje ono ALI?

A možda nam je način i smisao gradnje pokazao Edward Leedskalnin, gradnjom svoga Koralnog Dvorca.

PIRAMIDE - ENERGETSKA POSTROJENJA DREVNE CIVILIZACIJE

Egipatske piramide impresioniraju prosječnog čovjeka svojom starošću, grandioznošću, svrhom i brojem.
Jesu li drevne civilizacije bile puno naprednije nego što smo ih procijenili? Egipatske piramide, najtajanstvenije građevine na svijetu potiču puno pitanja i još više odgovora...

"Grobnice" bez mumija

Promatrati velike piramide kao grobnice više je nego pogrešno iz jednostavnog razloga što u njima nisu nikada pronađena tijela, već se takvo mišljenje oformilo na osnovu senzacionalističkih novinskih članaka iz vremena kada su Sir William Flanders Petrie, Richard William Howard-Vyse i drugi istraživači istraživali egipatske arheološke lokalitete, pa su grobnice u Dolini kraljeva poistovjetile s Gizom i piramidama, premda ta dva lokaliteta djeli 500 kilometara pustinje.
Jedina bliska piramida gdje su pronađene mumije je mala stepenasta Đoserova piramida, a i te su mumije donijete 2500 godina nakon njezine gradnje.

U centru svijeta

Plato Gize se nalazi u centru masa svih kontinenata na Zemlji kada se oni konformno preslikaju na površinu, i da meridijan koji prelazi preko platoa ima najveći udio kopnenih površina u usporedbi sa svim drugim zemljopisnim dužinama. Visina Velike piramide jednaka je prsoječnoj nadmorskoj visini kopna na Zemlji i iznosi 1/43200 Zemljinog polarnog radijusa, a u istom omjeru je i duljina stranice baze prema opsegu Zemlje, te da je zakrivljenost stranica piramida jednaka zakrivljnosti Zemlje. Tako dolazimo do zaključka kako su piramide bile u odnosu sa Zemljom i njenim vibracijama te da je plato Gize i njezina okolina pomno odabrana za izgradnju tih kolosalnih građevina.

Istraživanja Cristophera Dunna pokazala su da je Velika piramida bila drevni, vrlo precizni stroj za pretvorbu Zemljinih seizmičkih vibracija u druge upotrebljive i primjenjive vrste energije.

Velike piramide rabile su tehnologiju koja koristi vodu po principima koje su u novije vrijeme ponovno otkrili austrijski izumitelji Viktor Schauberger i Johann Grander.
Promatrajući plivanje pastrva Viktor Schauberger je zaključio kako voda, ukoliko nije obasjana suncem, ukoliko je na temperaturi od 4oC /anomalna točka vode) i ukoliko se giba na način koji on naziva vrtložno ciklonidalno spiralno gibanje može osobađati energiju i izazvati brojne efekte poput električnog nabijanja tvari u blizini vodenog toka, stvaranja vibracija i svjetlosnih efekata, te stvaranja potiska koji se može iskoristiti za pogon turbina.

PER KA ILI PER NETHER

Da Velike piramide nikada nisu bile gradjene kao grobnice može se zaključiti i iz tvrdnji Stephena S. Mehlera kako su drevni Egipćani, koje on oslovljava pravilno Kemićani (od 'KMT', što danas znači Crna zemlja, zbog plodnih crnih naplavina rijeke Nil, kako je glasio ispravan naziv onoga šta danas smatramo Egiptom), Velike piramide nazvali PR.NTR (Per NEther) što znači "Kuća Nethera", ili "Kuća prirodnih zakona". I premda egiptolozi danas smatraju Nethere Bogovima, treba reći da Kemićani uopće nisu imali bogove u onom smislu kako ih danas mi doživljavamo, već im je taj izraz označavao ili viša bića koja su donijela znanost, kulturu, naprednu poljoprivredu i arhitekturu, ili pak personificirane prirodne zakone koji upravljaju kreacijom.

S druge strane, grobnice su nazivane Per Ka ("Kuća fizičke projekcije", tj. mjesto fizičkog pokapanja fizičkog tjela Khat) i u prvo vrijeme to su bile nastambe s nadgrobnim kamenom, a tek kasnije su ih podizali kao male stepenaste piramide.
Hramovi su bili nazivani Per Ba ("Kuća Duha") i unjima su ljudi doživljavali izmijenjena stanja svijesti i stapanje s "bogovima".

Nastavak o tehnologiji vode

Drevni Kemićani su znali tu tehnologiju a tehnologiju koja koristi te zakonitosti nazvali su Asgar Nefer ('Asgat' je stara riječ koja označava vodu, a 'Nefer' je 'sklad' ili 'harmonija').
Ta tehnologija ne samo da je primjenjivana u Egiptu već, prema Zechariji Sitchinu, postoje vidljivi dokazi da su i južnoameričke piramide ovisile o vodi koja koja se podzemnim kanalima dovodila iz obližnjih rijeka i njihovih podzemnih tokova.
Egipćani su te dvije vrste vode nazivali "Mjesečevom vodom" i "Sunčevom vodom". Njihovim mješanjima u jajolikim posudama koje ih navode na vrtloženje ne samo energija već se implozijskom tehnologijom, sličnom onoj koju je otkrio Schauberger, može izvesti svojevrsna piroliza i tako voda rastaviti na plinove: vodik i kisik.

Odakle voda u piramidi, ili još bolje, odakle dvije vrste vode u piramidama? Postoji li trag akvedukata koji su dopremali vodu u podzemne odaje velikih piramida i odakle je stizala voda? Odgovor na ta pitanja je fascinantan: ne samo da postoje vrlo očuvani podzemni kanali koji su dan-danas puni vode te tragovi akvedukata, već i tragovi jezera koje je nekad postojalo pored piramida, pa čak i zid koji je tvorio umjetni bazen oko velike piramide.
Pažljivi promatrač može nazrijeti i nekadašnje dokove za pristajanje brodova, pa i sam 43-metarski brod od cedovina koji je pronađen 1954. godine u posebnoj odaji u stijenama ispod površine tla uz južnu stranu Velike piramide, a smatra se Brodom Sunca koji je vozio faraona na posljednje putovanje prije nego što je položen u grobnicu.
tuneli ispod platoa Gize protežu se i po 50 kilometara udaljenosti, nisu istraženi, ali su vidljivi svakom turistu koji na njih obrati pažnju. Tako se iz Sfinge nalazi tzv. Reiserov tunel koji seže 300 metara u podzemlje, završavajući u vodi.

Arapski pisac Abu Zeyd el Balkhy na osnovu astronomskih odrednica smješta nastanak Velike piramide u vrijeme prije 73.000 godina

TAJANSTVENA DREVNA TEHNOLOGIJA

Uzimajući u pbzir sve pretpostavke, još uvjek se ne nudi odgovor što su bile piramide, kako su radila i zašto su uopće sagrađene.
Piramide su plod vrlo napredne tehnologije, te je preciznost građevinske izvedbe tolika da se s njom ni današnja tehnologija ne može nositi. Kamenje je rezano i obrađeno sa srednjom preciznošću od 0,25mm, a pogreška od ravne linije duž čitavog silaznog hodnika koji vodi do podzemne odaje iznosi svega 6mm, što je daleko bolje od današnje tehnologije građenja modernih nebodera. Današnjoj industriji kamena u saveznoj državi Indijani u SAD-u trebalo bi 27 godina uz 100% proizvodnih kapaciteta samo da izreže i transportira količinu kamena potrebnu za izgradnju Velike piramide. Pretpostavlja se da je toliko i trajala gradnja piramida.
I na kraju, rupe izbušene metodom trepanacije u granitnom "sarkofagu", koji se nalazi u kraljevoj odaji, pokazuju da je cjevasto svrdlo ulazilo u materijal 500 puta dublje po jednom okretaju nego što bi danas mogla moderna dijamantna svrdla. Jedini način da se to postigne bilo bi upotrebom ultrazvučnih vibracija na nekih 19 do 25 kHz, pri čemu kvarc u granitu uslijed rezonancije gubi tvrdoću i omogućava svrdlu ulazak.
Ukratko, tehnlogija mikroprocesora u vrijeme kada, barem prema tvrdnji arheologa nije bilo ni kotača, a oruđe je bilo primitivno, bazirano na drvenim i bakrenim klinovima.

Tehnologija je postojala, znanje je očito bilo na zavidnom nivou, i drevna kemitska civilizacija je sagradila nevjerovatno precizne građevine. Takva preciznost i tehnološka ingenioznost zaista nije potrebna za megalomanske mastabe, tj. grobnice, pa se postavlja pitanje što je to što danas vidimo kao velike piramide, a što su Kemićani nazvali Per Netherima? ...

MICHIO KUSHI govori o piramidama i drevnoj tehnologiji

Neki ljudi misle da su piramide služile za pokapanje kraljeva, ali nije tako. Piramide su izvorno proizvodile energiju visoke frekvencije.

Pi znači val visoke frekvencije. Ra je zvuk spirale. Mi znači sakupljanje, privlačenje. Do označava veliku zgradu. Pi-ra-mi-do. Piramida sakuplja snagu svemira. Energija dolazi iz zemlje. Dvije trećine od vrha piramide i jednu točku od dna nelazi se spremište energije. Odatle se prirodno automatski proizvodi energija kojom se opskrbljuje i potiče prirodan rast biljaka i usjeva.


izvor: TAJNE PIRAMIDA